Mesić u Haag

Banjolučka ispostava Veritasa Save Štrbca smještena je u neuglednoj sobici, u privatnoj kući, među uskim ulicama naselja Nova Varoš. Ni za Štrbca ni za Veritas susjedi, kažu, nisu čuli. Veritas nema oznake ni putokaza. U Banju Luku, kaže Štrbac, dolazi barem jednom mjesečno. Došao bi i češće da može ići kroz Hrvatsku, autoputom. Ovako, žali se, od Beograda do Banje Luke vozi šest, umjesto dva i pol sata.

– Jeste li ikad razmišljali o tome da, skupljajući podatke o zločinima počinjenim nad srpskim stanovništvom, počnete registrirati i zločine počinjene nad Hrvatima?

Zločini nad Hrvatima i nisu bili tajna. Slučajeve stradanja Hrvata na području Krajine pratili su međunarodni timovi, organizacije…
Razmjenjivao sam mrtve, s vaše je strane bio današnji hrvatski veleposlanik u Beogradu Tonči Staničić i kazao bih mu sve što znam. I davao sam podatke – i hrvatskoj strani i međunarodnoj zajednici.

– Jeste li ikad Haškomu sudu dali bilo kakve podatke o zločinima nad Hrvatima?

Nisam.

– Jeste li razmišljali o tome?

Nisam. Pa nisam ja sam nosio ni podatke o zločinima nad Srbima. Oni su došli i tražili podatke. Haški tim broj 2., zadužen za prikupljanje podatka o zločinima nad Srbima, kontaktirao me i tražio moje podatke. Tako je počela naša suradnja.

– Kojega ste hrvatskoga generala najviše priželjkivali vidjeti u Haagu? Tko vam je bio najveći izazov?

Nisam ja to tako postavio. Neposredan povod da se uopće počnem baviti ovim poslom bila je ona Tuđmanova knjiga smiješnog naslova “Bespuća povijesne zbiljnosti”. Ondje je bio nekakav podatak da je u Jasenovcu stradalo oko 25 ili 30.000 Srba. Nemam pojma koliko ih je stradalo u Jasenovcu, ja sam čovjek rođen 1949. godine, ali u školi sam učio da je ondje ubijeno oko 700.000, pa sam onda vidio da je ovdje netko lud. Pa nisu ljudi jabuke, ne možeš manipulirati s tolikim brojem ljudi. Zato sam počeo popisivati žrtve. U ratu nisam nikad pucao, samo sam popisivao.

– Za kojeg ste optuženog hrvatskoga generala najdulje skupljali podatke za Haag?

Nikoga nisam optužio. Ni imenovao. Osobno nemam ništa protiv Gotovine. Toga čovjeka nikada nisam vidio. Nemam ništa ni protiv Mesića, ali je on moj favorit za Haag. Kad njega strpam u Haag ili pred bilo koji sud, onda ću staviti točku na svoj rad.
Mesića pamtim iz prvih predizbornih kampanja, što je govorio, pamtim ga kad mi je rasturio Jugoslaviju, ja sam u toj Jugoslaviji imao život. Putovao sam kamo sam htio, radio sam kao sudac, trgovao lubenicama, grožđem, pršute sam proizvodio…

– Imate li podatke koji terete predsjednika Mesića?

Nemam ja ni za Mesića ni za Gotovinu podataka da su oni ubili bilo koga. Ali po zapovjednoj odgovornosti, po kojoj odgovaraju svi, mora i Mesić na sud. Kao što je Biljana Plavšić došla u Haag. Mesić je imao gomilu funkcija s kojih je izravno utjecao na događaje – od tajnika HDZ-a do predsjednika Predsjedništva SFR Jugoslavije.

– Što mislite o Gotovini kao ratniku?

Ne znam. Nemam o tome stav. Ako je bio u Legiji stranaca, a jest, onda je očito sposoban ratovati, i osposobljen ubijati.
Nedavno su me pitali imam li svjedoke koji će potvrditi da je Gotovina nekoga ubio. Nemam. Ali on je bio zapovjednik i zapovjedna odgovornost… Ili je naređivao, ili nije sprečavao, ili nije kažnjavao, to je njegova odgovornost.

– Vjerujete li da će Gotovina završiti pred Haškim sudom?

Vjerujem da će se Gotovina pojaviti – ako tragično ne nastrada. Mrtvi ljudi ne mogu onamo… Kao što vjerujem da će se pojaviti ovi bjegunci od Haaga sa srpske strane.

Crna lista: Fratar, biskup i vikar

Gotovina prvi put u samostanu na Visu, pa na Hvaru…

Upadi u samostane
Fra Petar Krasić brat je fra Ljube Krasića, nekoć ključnog fratra u Norwallu, kanadskom centru hrvatske emigracije, i sljedbenika Maksa Luburića, a danas ravnatelja Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu. Fra Petar Krasić je, pak, zbog stalnih dojava o pomaganju Gotovini prije dvije godine stavljen na crnu listu Europske Unije pa mu je i zabranjen ulazak u EU. No, navodi o Gotovininim skrovištima u hercegovačkim samostanima izazvali su i niz grubih akcija SFOR-a, koje su samo potakle ogorčenje Hrvata u BiH. Tako je još u lipnju 2003. SFOR upao u franjevački samostan u Rami, a zapovjednik postrojbe brigadir Simon Young poslije svega morao se ispričati gvardijanu fra Mati Topiću zbog nanesenih neugodnosti.
Početkom ove godine, u veljači, međunarodne snage ponovno su pojačale nadzor franjevačkih samostana. Tvrdilo se i da je Gotovina u livanjskom samostanu Petra i Pavla, ali ta su izvješća bila sumnjiva već i zbog činjenice da se taj samostan nalazi u neposrednoj blizini sjedišta EUFOR-a.
Navode da skriva Gotovinu fra Petar Krasić je u više navrata demantirao, a nedavno je izjavio: “To su sve gluposti. Možemo za Ramu i za Livno, za svaki naš samostan, reći sigurno, sto posto, da je to gruba, teška laž! Naravno, uvijek smišljena.”
Kritike suda
Osim dokazima da se Gotovina skriva u franjevačkom samostanu te da ga štiti Katolička crkva, glavna tužiteljica navodno raspolaže podacima da je veza između Gotovininih zaštitnika u Hercegovini i vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj generalni vojni vikar msgr. Josip Šantić, a Del Ponte je u razgovoru za “Daily Telegraph” spomenula i gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića. Ona je izrazila zabrinutost što Vatikan nije reagirao na njezinu primjedbu, iznesenu prije dva mjeseca državnom tajniku Svete Stolice za odnose s državama nadbiskupu Giovanniju Lajoli, o biskupu Bogoviću koji je u svojim izjavama osudio Tribunal kao “politički sud” odlučan da iskrivi hrvatsku prošlost i govorio o generalu Gotovini kao “simbolu pobjede”. Znakovito je da se od kritike Haškog suda nije ustručavao ni vojni vikar msgr. Šantić, koji je prošle godine izjavio: “Oni koji su mogli spriječiti vukovarsku tragediju, pokolj u Škabrnji, danas sude našim generalima.”