početna | gdje smo | suradnici | marketing | donacije | podupiratelji | članstva u međunarodnim udruženjima | u medijima
CPI
DOGAĐANJA

  » arhiva događanja

ZNANOST ONLINE
RADOVI
INSTITUCIJE ONLINE
PRODUKCIJA
VIJESTI ONLINE
FOTOGALERIJA

  » vidi više ...

hit.hr
edukacija.hr
PanLiber
radio_dalmacija
imin

Stanje na tržištu rada i u sustavu obrazovanja RH u kontekstu pridruživanja Europskoj uniji

Nastavljajući započeti niz, i ovoga vam mjeseca donosimo prilog koji se bavi socioekonomskim razvojem Hrvatske i faktorima daljnjeg rasta, dvadeset godina od uvođenja višestranačke demokracije i tržišnog gospodarstva. Prateći suvremene trendove obrazovnih i tržišnih politika u Europskoj uniji, a ususret najavljenim promjenama Zakona o radu te sindikalnim akcijama protiv njih, autorica ovomjesečnog izvješća analizira spregu obrazovnog sustava i stanja na tržištu rada te razmatra primjenu koncepta fleksigurnosti u Hrvatskoj.

Uvod


Posljednjih godinu dana kretanja na tržištu rada Republike Hrvatske, potaknuta općom svjetskom recesijom, ukazuju na alarmantnu situaciju. Niti turistička sezona nije dovela do očekivanih pozitivnih kretanja. Negativna kretanja u realnom sektoru, ipak su se prelila i na tržište rada. Tako je u kolovozu 2009. godine došlo do porasta broja nezaposlenih osoba po prvi puta nakon 2002. godine. Iako je prvenstveno riječ o negativnim cikličkim kretanjima na tržištu rada, činjenica je da se Hrvatska prije svega suočava s problemom strukturne nezaposlenosti još od svog osamostaljenja. Riječ je prije svega o dugoročnom problemu neusklađenosti ponude i potražnje na regionalnoj, kvalifikacijskoj i stručnoj razini. Postojeće analize, na primjer, pokazuju kako je nezaposlenost mladih u Hrvatskoj gotovo trostruko veća od prosjeka nezaposlenosti ukupne populacije.

S obzirom da je rast potencijalnog BDP-a u dugom roku određen varijablama rad i kapital, jasno je kako kreatori ekonomske politike moraju što je moguće prije krenuti u reformu tržišta rada. U uvjetima nepovoljnih demografskih trendova i vrlo niske ekonomske aktivnosti hrvatskog stanovništva (čak ispod 50%) i jedne od najnižih stopa zapošljavanja u Europskoj uniji, nedopustivo je ne reagirati na tako veliki udio nezaposlenih mladih. Stoga reforme na tržištu rada trebaju prije svega težiti većoj fleksibilnosti tržišta rada, većoj mobilnosti radne snage, ali i smanjivanju troškova rada za poslodavce. Nadalje, nužna je reforma sustava obrazovanja koja prije svega treba težiti porastu usklađenosti postojeće ponude rada i potreba na tržištu rada.

U ovom članku nastojat će se ukazati na spomenute probleme na tržištu rada, kao i na stanje obrazovnog te posebno visokoobrazovnog sustava u Hrvatskoj.

Usporedba stanja na tržištu rada Hrvatske i Europske unije



Usporedni podaci o kretanju anketne stope zaposlenosti po spolu u Europskoj uniji i Hrvatskoj u prvom kvartalu 2009. godine jasno pokazuju još uvijek vrlo velike razlike u kretanju stope zaposlenosti po spolu u starim i novim članicama EU. Prosječna stopa zaposlenosti za skupinu EU-27 u 2009. godini iznosila je 64,6%, dok je u Hrvatskoj iznosila 56,6%. Najviše razine ukupne stope zaposlenosti zabilježene su u Danskoj (75,1%) i Velikoj Britaniji (70,5%), koje ujedno bilježe i najviše razine stopa zaposlenosti po spolu (za muškarce 79,9% odnosno 77,3%; za žene 70,2% odnosno 63,6%). Najniže razine ukupne stope zaposlenosti bilježe Španjolska (51,3%) i Italija (51,9%), dok su najniže razine stope zaposlenosti za muškarce zabilježene u Estoniji (59,5%) i Latviji (61,0%), a za žene na Malti (37,7%) i u Italiji (46,4%). Upravo navedene skupine zemalja s najnižim razinama ukupne stope zaposlenosti i stope zaposlenosti po spolu nalaze se kao i Hrvatska još uvijek vrlo daleko od ispunjavanja Lisabonskih ciljeva.

Očito je kako se ciljevi Lisabonske strategije na području jednakosti spolova sporo dostižu. Tako je stopa zaposlenosti žena na razini EU-27 još uvijek niža od ciljane (60%), dok jaz između prosječnih plaća žena i muškaraca iznosi 15%. U Hrvatskoj je situacija slična ili lošija, što znači da treba poduzimati dodatne napore kako bi se ispunili zajednički ciljevi Unije, te kako bi se što prije smanjile razlike među spolovima. Stopa zaposlenosti žena (u 2009. godini 51,0%) u Hrvatskoj trenutno je niža za više od 11,5 bodova u odnosu na stopu zaposlenosti muškaraca (u 2009. godini 62,4%). Veće razlike u kretanju stope zaposlenosti žena na razini EU-27 postoje još u Italiji, Španjolskoj, Malti, Poljskoj i Luksemburgu. Slijedeći grafikon prikazuje kretanje ponude i potražnje za radom u Europskoj uniji i Hrvatskoj tijekom 2009. godine.

Podaci pokazuju još uvijek vrlo velike razlike u kretanju stope nezaposlenosti i zaposlenosti u starim i novim članicama EU. Prosječna stopa nezaposlenosti u 2009. godini u EU-27 iznosila je 8,8%. Među zemljama članicama najniže stope nezaposlenosti zabilježene su u Nizozemskoj (3,3%) i Austriji (4,8%), a najviše u Španjolskoj (17,9%) i Latviji (16,5%). Stabiliziranje stopa nezaposlenosti na području EU započelo je krajem 2009. godine (European Commission, 2010). Iako je posljednjih godina u Hrvatskoj značajno smanjena anketna stopa nezaposlenosti (u 2009. godini iznosila je 9%), Hrvatska još uvijek zaostaje prema oba pokazatelja za EU-27 i nalazi se u skupini zemalja s višom stopom nezaposlenosti. Ipak treba naglasiti da veći problem predstavlja vrlo niska stopa zaposlenosti u Hrvatskoj koja je danas još uvijek gotovo deset postotnih bodova niža nego u EU-27. U takvoj situaciji logično je postaviti pitanje, zašto tako relativno malo osoba u Hrvatskoj radi, premda su u radno sposobnoj dobi?

Kao razlog navedenom svakako treba napomenuti rat i njegove posljedice, tranziciju, sivu ekonomiju i neadekvatno statističko mjerenje. Ipak, Vladina je politika uvelike utjecala na nedovoljno brzo i učinkovito djelovanje radi povećanja stope zaposlenosti. Politikom ranog umirovljenja, osiguravanjem izvora prihoda zaslužnim pojedincima kao nagradu, sporim obrazovnim reformama i neučinkovitom politikom restrukturiranja stvorena je vojska neaktivnih, ali i velika nerealna očekivanja da će država putem različitih statusa riješiti pitanje egzistencije onom koji se za takav status uspije izboriti. Niske stope zaposlenosti ukazuju na slabe mogućnosti zapošljavanja, te su povezane i s efektom obeshrabrenih radnika. Poseban problem predstavlja veliki udio nezaposlenih mladih osoba.

Nezaposlenost mladih



Značajan porast stope nezaposlenosti mladih (udio ekonomski aktivnih od 15-24 godina) od proljeća 2008. godine na području EU pretežno je bio uzrokovan značajnim porastom nezaposlenosti mladih muškaraca. Međutim, od jeseni 2009. godine porast nezaposlenosti mladih prvenstveno je uzrokovan porastom nezaposlenosti mladih žena. Porast nezaposlenosti mladih tijekom 2009. godine činio je gotovo jednu petinu porasta ukupne nezaposlenosti (European Commission, 2010). Takvi trendovi prisutni su i u Hrvatskoj. Stopa nezaposlenosti uvijek je bila značajno viša od stope nezaposlenosti odraslih, ali relativna pozicija mladih ljudi još se više pogoršala tijekom recesije. Stopa nezaposlenosti mladih (mlađi od 25 godina) u EU-27 u posljednjih godinu dana (od travnja 2009. do travnja 2010. godine povećala se sa 19,3% na 20%. Najniže stope nezaposlenosti mladih imaju Nizozemska (8%) i Danska (9,5%), dok su najveće stope prisutne u Španjolskoj (40,3%) i Latviji (44,6%), (European Commission, 2010). Stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj u 2009. godini kretala se oko 30% (Eurostat, 2008b). Od jeseni 2009. godine tržište rada mladih pokazuje znakove stabilizacije.

Usprkos činjenici što su mladi ljudi bolje obrazovani od prethodnih generacija, očito je kako je nezaposlenost mladih u većini zemalja više nego dvostruko veća od prosjeka nezaposlenosti ukupne populacije, a u Hrvatskoj gotovo trostruko. Jedan od glavnih uzroka navedenom problemu proizlazi iz neusklađenosti (mismatch) obrazovnog sustava i potreba tržišta rada. Ipak, ulaskom u Europsku uniju situacija na tržištu rada u novim članicama se mijenja. Navedene promjene prvenstveno su uzrokovane sve većim fluktuacijama ljudi, odnosno migracijama, kao i uslijed brojnih reformi (npr. mirovinskih, zdravstvenih te školskih i obrazovnih). U Hrvatskoj poseban problem predstavlja neusklađenost visokog obrazovnog sustava i potreba tržišta rada, što ukazuje na upitnost upisne politike u sustav visokog obrazovanja. Upravo stoga veza između obrazovanja i tržišta rada u posljednje vrijeme budi sve veći interes.

Veza između obrazovanja i tržišta rada



Više je čimbenika zbog kojih je obrazovanje stavljeno u takav položaj. Kao prvo, obrazovanje je jedan od glavnih čimbenika važnih za stvaranje suvremenih gospodarstava temeljenih na znanju. Obrazovanje i ulaganje u obrazovanje se tako posebno ističu i u strateškom dokumentu poput Lisabonske strategije. De la Fuente (2003) ocjenjuje kako bi porast prosječne razine obrazovanja za jednu godinu u EU u dugome roku povećao proizvodnost za 9,3%.

Nadalje, uz pozitivne učinke za rast i razvoj, obrazovanje se ističe kao prioritet i zbog njegova potencijala za „socijalno uključivanje“, odnosno za pružanje dodatnih prilika isključenima, nezaposlenima i siromašnima. Naime, smatra se kako brži preustroj i ekspanzija formalnoga i neformalnog obrazovanja mogu umanjiti probleme visoke nezaposlenosti i rastuće društvene polarizacije u razvijenim zemljama. Društvene koristi od obrazovanja, uz sve navedeno, uključuju i koristi kao što su niže stope kriminala, bolje zdravlje populacije i dr. Riječ je o ulaganjima koja u članicama OECD-a u prosjeku iznose gotovo 6% BDP-a, od čega značajan dio otpada na visoko obrazovanje. Bolje obrazovane osobe imaju više nadnice od drugih osoba sličnih karakteristika, ali slabijeg obrazovanja, te češće i dulje participiraju na tržištu rada. Bolje obrazovani lakše pronalaze posao te imaju manji rizik pada u nezaposlenost. U skladu s time, bolje obrazovani pojedinci izloženi su i značajno nižem riziku siromaštvu.

Kao što je to slučaj i u drugim zemljama, i u Hrvatskoj osobe s višom i visokom stručnom spremom općenito imaju veću vjerojatnost da će participirati na tržištu rada, a njihov je radni vijek često duži od osoba s manje obrazovanja. Osobe s višom i visokom stručnom spremom tako u Hrvatskoj imaju bitno višu stopu participacije od osoba sa srednjom, a posebno je izražena razlika u participaciji u odnosu na osobe s osnovnom školom ili bez škole. Istodobno, stope nezaposlenosti za osobe s nižom i srednjom stručnom spremom otprilike su dvostruko više od stopa nezaposlenosti osoba s višom i visokom školom. Tako, uz višu razinu nadnica i visoka nezaposlenost mladih, posebno slabije obrazovanih, predstavlja jedan od snažnih dodatnih motiva za studiranje u Hrvatskoj. Dilema nakon srednje škole često nije participirati na tržištu rada ili studirati, jer alternativa studiranju nije zapošljavanje nego uglavnom dugo razdoblje nezaposlenosti (Babić, Matković i Šošić, 2006). Naime, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju kako je među nezaposlenim osoba najmanje onih sa završenom višom i visokom školskom spremom.

Ipak, u uvjetima financijske krize, kada je biti nezaposlen financijski još mnogo teže podnijeti, interesantno je promotriti i brzinu zapošljavanja prema stupnju obrazovanja.

Od ukupnog broja novoprijavljenih u 2008. godini, gotovo 38% zaposlilo se u prvih 6 mjeseci nakon prijave. Međutim, postoje značajne razlike u brzini zapošljavanja prema razini obrazovanja. Tako se od ukupnog broja novoprijavljenih bez škole ili s nezavršenom osnovnom školom u prvih šest mjeseci nakon prijave zaposlilo oko 20%, od novoprijavljenih s osnovnom školom oko 30%, od onih s trogodišnjom strukovnom školom oko 40%, a od onih sa završenom višom školom ili fakultetom više od 50%. Iz navedenih podataka, očito je kako je viša razina obrazovanja povezana s bitno većom brzinom zapošljavanja.

Iako podaci upućuju da se fakultetski obrazovane osobe susreću s najmanjim zaprekama pri zapošljavanju, ipak postoje velike razlike u zapošljivosti unutar kategorija osoba s višom školom i fakultetom. Ukupno razdoblje traženje posla za fakultetski obrazovane u značajnoj mjeri može biti pod utjecajem neodgovarajuće strukture obrazovanja koja kreira neodgovarajuće profile zanimanja. Premda Senat Sveučilišta u Zagrebu prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, 2003) ima ingerenciju nad konačnim odobravanjem upisnih kvota, ipak je u prethodnim godinama Senat tu svoju ingerenciju koristio na način da je u najvećoj mjeri poštivao zahtjeve poslovodstva pojedinih visokoškolskih ustanova u pogledu upisne politike.

Tako su upisne kvote u sustav visokog obrazovanja u RH proteklih godina reflektirale u značajnoj mjeri popis želja visokoškolskih ustanova, a ne zahtjeve na tržištu rada za pojedinim profilima visokoobrazovanih stručnjaka. Također, Sveučilište na prijedlog sastavnica Sveučilišta i njihovih uprava odobrava kvote (broj mjesta) za studente za osobne potrebe i izvanredne studente koji sudjeluju u financiranju dijela troškova studiranja (Babić i dr., 2006). Posljedica takve upisne politike dovela je da toga da pojedini fakulteti upisuju preveliki broj studenata u odnosu na trenutne potrebe tržišta rada za tim profilima. Prvenstveno je riječ o društveno-humanističkim studijima, dok s druge strane na fakultete prirodnih i tehničkih znanosti, za čijim diplomantima postoji visoka potražnja, upisuje relativno manji broj studenata od potreba na tržištu rada.

Dostupni podaci o upisanim studentima prve godine studija DZS-a i podaci o kretanju zapošljavanja visokoobrazovnih osoba bez radnog iskustva HZZ-a upravo nam ukazuju na postojanje nepravilnosti između postojećih potreba poslodavaca i formiranje većeg broja stručnjaka pojedinih visoko-obrazovnih profila nego što ih hrvatsko tržište rada može apsorbirati. Podaci HZZ-a pokazuju kako se u razdoblju od 2005.-2008. godine zaposlila samo jedna osoba sa završenim sveučilišnim studijem, zanimanje tekstilno-kemijski inženjer, tehnolog za organske sinteze, biokemičar ili dipl. kemičar analitičkih sustava. Stopa zapošljavanja diplomiranog novinara, diplomiranog politologa i profesora tjelesnog odgoja je samo oko 25%. Istovremeno visoke stope zapošljavanja imali su diplomirani inženjeri arhitekture i građevine, doktori medicine, profesori društveno-humanističkih predmeta i dr. Bez obzira na navedene pokazatelje HZZ-a, podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako se od ak. godine 2000./01. do 2008./09. broj upisanih studenata na Fakultetu političkih znanosti gotovo udvostručio te se znatno povećao i na Kineziologiji. A podaci sa Zavoda za zapošljavanje upravo pokazuju da su se diplomanti tih fakulteta u proteklom razdoblju susretali s prosječno najslabijom potražnjom na tržištu visokoobrazovanih osoba u Hrvatskoj. Istovremeno broj upisanih studenata na fakultetima, za čijim diplomantima postoji relativno visoka potražnja (npr. studenti arhitekture, građevine elektrotehnike), rastao je sporije od porasta ukupnog broja upisanih studenata I. godine na svim fakultetima u Hrvatskoj.

Navedeni podaci očito ukazuju na potpuno neusklađenu politiku zapošljavanja i politiku upisnih kvota, što još više otežava poziciju mladih visokoobrazovnih ljudi prilikom njihovog prvog susreta s tržištem rada.

Stanje na tržištu rada većine europskih zemalja karakterizira i polarizacija društva. U Hrvatskoj je zabilježena polarizacija društva na relativno sigurne (istina, s obzirom na životne troškove nedovoljno plaćene), zaposlene (insidere) i nezaposlene (outsidere), od kojih je znatan dio dugotrajno nezaposlen s vrlo malim izgledima i vjerojatnošću nalaženja zaposlenja (Bejaković, 2006: 44). Dakle, u Hrvatskoj je na tržištu rada i regulaciji radnih odnosa veća pozornost usmjerena na očuvanje postojećih radnih mjesta, nego na stvaranje novih mogućnosti za zapošljavanje. Upravo navedeno neodrživo stanje potrebno je izmijeniti, a jedan od načina je zasigurno primjena aktivnih politika zapošljavanja te primjena novog koncepta fleksigurnosti.

Koncept fleksigurnosti i uloga obrazovanja i cjeloživotnog učenja



Nekonkretnost i nefleksibilnost tržišta rada utječe na smanjenje broja postojećih radnih mjesta te se sužava i prostor za novo zapošljavanje. Posljednjih godina na području tržišta rada sve se više koristi koncept fleksigurnosti (flexicurity), koji najjednostavnije rečeno označava istovremenu fleksibilnost i sigurnost radnog mjesta. Model fleksigurnosti prvi puta je uveden u Danskoj. Riječ je o novom konceptu na tržištu rada koji kombinira između fleksibilnosti tržišta rada i visokog stupnja socijalne i dohodovne zaštite i zaštite pri zapošljavanju (Madsen, 2003). Najjednostavnije, riječ je o kombinaciji jednostavnog zapošljavanja i otpuštanja (fleksibilnost za poslodavce) i visokih naknada za nezaposlene (sigurnost za radnike). Upravo se u okviru europske politike zapošljavanja krajem 1990ih godina počelo razmišljati o primjeni uspješnog danskog koncepta fleksigurnosti.

Politika fleksigurnosti je za svaku zemlju pitanje konsenzusa među glavnim interesnim skupinama na tržištu rada, na kojem su glavni akteri socijalni partneri. S toga stajališta fleksigurnost je i rezultat socijalnoga dijaloga i stoga se može očekivati da ima različita obilježja. Politika fleksigurnosti ujedinjava područje radnog zakonodavstva, aktivne politike zapošljavanja, sustava socijalne sigurnosti i cjeloživotnog učenja. Ta četiri područja djelovanja trebala bi definirati sustav fleksigurnosti da bi se sigurnost zaposlenja promijenila u sigurnost zapošljivosti (Wilthagen i Tros, 2004: 171). Borba za sigurnost trebala bi se voditi na drugom planu. Sigurnost radnika danas ovisi o njihovu znanju i vještinama, stoga bi se sindikalna borba trebala voditi za osiguranje uvjeta za cjeloživotno učenje i primjerenu socijalnu zaštitu u danas sve češćim razdobljima nezaposlenosti i traženja posla.

U okviru europske politike zapošljavanja počelo se razmišljati o konceptu fleksigurnosti nakon razočaravajućih rezultata Lisabonske strategije iz 2000. godine. Ponovno pokretanje Lisabonske strategije u 2005. godini stavilo je naglasak na trening i cjeloživotno učenje što ujedno čini i središnji dio koncepta fleksigurnosti (Kok, 2004: 44). U veljači 2005. godine postavljena su dva temeljna cilja: postizanje razine ukupne stope zaposlenosti od 70% i investicije u istraživanje i razvoj u iznosu od 3% BDP-a do 2010. godine. Ključan trenutak u promišljanju provođenja politika zapošljavanja Europske unije dogodio se u studenom 2007. godine kada je Europski parlament potvrdio rezoluciju pod nazivom Common Principles of Flexicurity. Bio je to odgovor Parlamenta na priopćenje Europske komisije pod nazivom Towards Common Principles of Flexicurity: More and better jobs through flexibility and security. Logička podloga za integrirani pristup fleksigurnosti je potreba za postizanjem ciljeva iz obnovljene Lisabonske strategije. Prije svega, to se odnosi na postizanje većeg broja poslova i boljih poslova i u isto vrijeme modernizaciju europskih socijalnih modela, koji zahtijevaju politike koje obuhvaćaju fleksibilnost tržišta rada, organizaciju rada i radne odnose, te zaštitu zapošljavanja i socijalnu sigurnost (European Commission, 2007b).

Kreatori ekonomske politike u EU shvatili su da je jedini način da uspiju biti i dalje konkurentni u 21. stoljeću posjedovanje visoko obrazovne radne snage i prilagodljivih kompanija koje su se sposobne uhvatiti u koštac s globalnim promjenama kako bi povećale produktivnost i unaprijedile inovacije. Navedeno potvrđuje kako fleksibilnost mora biti u interesu radnika i poslodavaca, a može se postići promoviranjem prilagodljivih i pouzdanih ugovornih sporazuma. U rezoluciji Europskog parlamenta ističe se da fleksigurnost može biti strategija za reformu tržišta rada i kao takva mora biti sveobuhvatna, uključujući sve postojeće aspekte socijalne politike i politike zapošljavanja na nacionalnoj i EU razini. Također, primjećuje se kako priopćenje Komisije ne uvažava obveze i odgovornosti postavljene u priopćenju A Roadmap for equality between women and men. Naime, primjena zajedničkih principa fleksigurnosti temelji se na jednakosti spolova te mora uključiti niz faktora poput: preveliku zastupljenost žena u nestandardnim oblicima zapošljavanja (fiksni ugovori, ugovori na skraćeno radno vrijeme i dr.), potrebu provođenja politika koje se temelje na jednakosti spolova, specifične situacije samohranih roditelja koje u većini slučajeva čine žene i dr. (European Parliament, 2007).

Europski parlament smatra da je u današnjim modernim vremenima osnovni problem europskog tržišta rada nedovoljna ponuda kvalificirane i prilagodljive radne snage u konkurentnim i inovativnim poduzećima. Stoga je u prosincu 2007. godine Europsko vijeće usvojilo novi koncept politika zapošljavanja koje čine uravnoteženu grupu zajedničkih principa fleksigurnosti. Navedeni principi trebali bi uključiti (Council of the European Union, 2007):

• promicanje stabilnih odnosa zapošljavanja i održivih politika na tržištu rada;
• aktivnosti za prilagodljive i pouzdane ugovorne odnose i akcije protiv uvredljivih postupaka osobito u određenim ne-standardnim ugovorima;
• suzbijanje segmentacije na tržištu rada promoviranjem sigurnosti zapošljavanja i sigurnosti zaposlenja – svi radnici trebali bi imati temeljna prava bez obzira na njihov status zaposlenja;
• usklađivanje poslovnog i privatnog života i promicanje koncepta „doličnog posla“;
• partnerstvo između vlade (na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini), socijalnih partnera i civilnog društva u upravljanju promjenama;
• jednakost spolova i promicanje jednakih mogućnosti za sve;
• projektiranje i provedba nacionalnih putova u uskom postupku konzultacija sa socijalnim partnerima u suglasju sa nacionalnim običajima i praksom;
• poboljšanje prilagodljivosti kompanija i radnika jačanjem sigurnosti promjene posla boljom mobilizacijom aktivnih politika zapošljavanja;
• kombiniranje aktivnih politika zapošljavanja sa investicijama u cjeloživotno učenje kako bi se unaprijedilo zapošljavanje i
• oblikovanje makroekonomskog okvira za uravnotežen i održiv rast, te veći broj boljih poslova.

Danas je gotovo polovica članica EU razvila sveobuhvatan pristup fleksigurnosti koji se kombinira cjeloživotnim obrazovanjem, aktivnim politikama na tržištu rada i sustavom socijalne sigurnosti. Vijeće EU je uspjelo pobuditi svijest o koristima koje mogu donijeti politike fleksigurnosti. Fleksigurnost je sada prihvaćena u cijeloj Europi kao ključan pristup koji čini tržišta rada odgovornijima prema promjenama koje proizlaze iz globalizacije (Council of the European Union, 2008). To je značajan napredak u odnosu na 2006. godinu kada je samo nekolicina zemalja započela s razvojem inicijativa za pristup fleksigurnosti (Austrija, Finska, Irska, Italija, Slovenija, Francuska). Koncept fleksigurnosti u Hrvatskoj je još uvijek daleko od njegove stvarne primjene u praksi, s obzirom da socijalni partneri, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) i sindikati, gledaju još uvijek na taj pojam s različitih gledišta. HUP i dalje čvrsto inzistira na fleksibilnosti, a sindikati na sigurnosti.

S obzirom da je riječ o relativno novom području istraživanja, još uvijek nije moguće dati dobro utvrđene primjere o efektima i uspjehu tog koncepta. Iz danskog iskustva može se zaključiti da velika država blagostanja s visokom razinom poreza i socijalnih naknada nije neuskladiva s dinamičnim i dobro djelujućim tržištem rada (Obadić, 2009).

Zaključno



Ova analiza ukazuje nam da je Hrvatska još uvijek daleko od prosjeka EU-27 po trendovima kretanja i na tržištu rada i obrazovanja. Očito je kako je nužno da Vlada, odnosno država pokaže veći interes te uloži sredstva za usklađivanje postojećeg stanja i potreba na tržištu rada. Nužno su veća ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje postojećih i budućih generacija. Podaci također pokazuju da ne postoji upisna razvojna politika koja bi uvažavala zahtjeve tržišta rada odnosno zahtjeve gospodarstva i njihove potrebe. Nužno je sustavno pratiti postotak zapošljavanja pojedinih visokoobrazovnih profila i u skladu s time projicirati buduću upisnu politiku u sustavu visokog obrazovanja i informirati širu javnost. Samo na taj način moguće je primjereno postići usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada visokoobrazovanih profila te utjecati na smanjivanje udjela strukturne nezaposlenosti.

Naime, obrazovanje i osposobljavanje povećavaju produktivnost rada. Dobro obrazovana i osposobljena radna snaga je važna konkurentna imovina. U postindustrijskom društvu stoga više nije dovoljno izabrati odgovarajuće visokoobrazovno zanimanje kako bismo bili konkurenti na tržištu rada, već je potrebno mnogo više. Upravo stoga se u okviru europske politike zapošljavanja krajem 1990ih godina počelo razmišljati o primjeni uspješnog danskog koncepta fleksigurnosti. Taj koncept predlaže kako bi novi model politika zapošljavanja trebao primijeniti trade-off između vrlo fleksibilnog odnosa zapošljavanja i sustava socijalne zaštite koji štiti pojedince od potencijalnih troškova niske razine sigurnosti zaposlenja. Kreatori ekonomske politike EU shvatili su da je jedini način da uspiju biti i dalje konkurentni u 21. stoljeću posjedovanje visoko obrazovane radne snage i prilagodljivih kompanija. Kako koncept fleksigurnosti stavlja naglasak na sustav cjeloživotnog učenja, upravo taj pristup čini osnovu novog koncepta politika zapošljavanja te ga je nužno što prije primijeniti i u Hrvatskoj.

doc. dr. sc. Alka Obadić
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Reference

Babić, Z.; Matković, T. i Šošić, V. (2006): Strukturne promjene visokog obrazovanja i ishodi na tržištu rada, Privredna kretanja i ekonomska politika, 16 (108): 26-65
Bejaković, P. (2006): Dugotrajna nezaposlenost: odrednica socijalne isključenosti, u: UNDP Hrvatska (2006): Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost, Zagreb: UNDP Hrvatska
Bredgaard, T. i Larsen, F. (2007): Comparing flexicurity in Denmark and Japan, Aalborg: Centre for Labour Market Research at Aalborg University (CARMA), http://vbn.aau.dk/fbspretrieve/8320939/JILPT_report-final_1_.pdf
Commission of the European Communities: A Roadmap for equality between women and men 2006-2010, COM (2006) 92 final, Bruxelles, http://ec.europa.eu/employment_social/news/2006/mar/com06092_roadmap_en.pdf.
Council of the European Union (2007): Towards Common Principles of Flexicurity: Council Conclusions, 1621707, Bruxelles, 6. studenog
De la Fuente, A. i Ciccone, A. (2003): Human capital in a global and knowledge-based economy, http://pareto.uab.es/wp/2003/56203.pdf.
European Commission (2010): EU employment situation and social outlook, Monthly monitor, svibanj
European Commission (2007a): Employment in Europe 2007, Bruxelles
European Commission, (2007b): Towards Common Principles of Flexicurity: More and better jobs through flexibility and security, Office for Official Publication of the European Communities, Luxembourg, srpanj
European Commission (2006a): Employment in Europe 2006, Bruxelles
European Commission (2006b): Lisbon Strategy for Growth and Jobs: Commission's annual progress report, MEMO/06/23; Bruxelles, 25. siječnja
European Parliament (2007): Common principles on flexicurity, INI/2007/2209, 29. studenog
Eurostat (2008): Euro area unemployment stable at 7,5%, News Release Euroindicators, STAT/08/152, 31. listopada
Kok, W. (2004): Facing the Challenge: The Lisbon Strategy for Growth and Employment, Report from the High Level Group chaired by Wim Kok, European Communities
Madsen, P. K. (2003): “Flexicurity" through labour market policies and institutions in Denmark", u: Auer, P. i Cazes, S. (ur.): Employment stability in an age of flexibility: Evidence from industrialized countries, Ženeva: ILO
Narodne novine (2003): Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, 01-081-03-2660/2
Obadić, A. (2009): Examing the Danish Flexicurity Labour Market Concept, Zagreb International Review of Economics & Business, 12 (1): 53-70
Vidovic, H. (2006): The Labour Market in Croatia, Report for the President of the Republic of Croatia, Beč
Wilthagen, T. i Tros, F. (2004): The Concept of "Flexicurity": A New Approach to Regulating Employment and Labour Markets, European Review of Labour and Research, 10 (2): 166-186
posjetitelj: 000030081811
PRETRAŽIVANJE
KOLUMNE

Savez za BiH

Višeslav Raos, 5. 4. 2011.... vidi više


Privremeno izvješće o napretku RH u zatvaranju 23. pregovaračkog poglavlja

Višeslav Raos, ožujak 2011.... vidi više


Demokratski protokol upravljanja krizom

Zagreb, 7. 3. 2011.... vidi više

NOVO NA PORTALU

Građanski rat u Siriji: pobjeda realizma?

16. rujna 2013.... vidi više


Nova knjiga Anđelka Milardovića

Nova knjiga Stranac i društvo: fenomenologija stranca i ksenofobije u izdanju Pan libera analizira pojam stranca kroz povijesne epohe, filozofske pravce i političke ideologije. Također se posvjećuje pitanjem ksenofobije koje se posebno aktualizira krizom politike multikulturalizma u Europskoj uniji.... vidi više


Izbori u Iranu: novi početak?

25. lipnja 2013.... vidi više


Lokalni izbori: pobjednici i gubitnici

20. svibnja 2013.... vidi više


Prof. Milardović u Spektru - HRT1

18. travnja 2013.... vidi više

TOPICS
ANKETA
Odobravate li najave daljnjeg produbljivanja stupnja europskih integracija i stvaranje fiskalne unije?