Gepolitika nije mrtva

U petak, 15. prosinca 2006. u organizaciji CPI-a održan je znanstveni skup Geopolitički aspekti nafte i vode. Od čak jedanaest izlagača, prvi je govorio dr. Vlatko Cvrtila, koji je svoje izlaganje naslovio pitanjem: "Je li geopolitika mrtva?". Nismo mogli propustiti priliku da ga upitamo neke stvari. Prvo nas je zanimalo nas je zašto se odlučio baš za taj naslov?
Ja sam se odlučio izlaganju dati taj naziv da alarmiram, da na neki način upozorim da postoji jedan analitički model koji može poslužiti za prepoznavanje ključnih procesa i ključnih aktera i samim time dati orijentaciju i naputak kako se jedna država kao što je Republika Hrvatska može u tom vrlo kompleksnom svijetu snaći. Na kraju sam govorio da geopolitika nije mrtva, unatoč tome što ima vrlo jako oporbu zadnjih 15 godina, kada su se pojavile nove paradigme koje su pokušale objasniti svijet. No, vidjeli smo da ne možemo pobjeći od geografije i prostora, da ne možemo pobjeći od aktera u tom prostoru. U tom kontekstu geopolitika je još življa nego što je bila prije dvadesetak godina.

Tijekom foruma dosta se spominjao i termin geoekonomija. Koji je od pojmova geoekonomija i geopolitika danas važniji i aktualniji?
Geoekonomija je nastala kao izraz paradigme da će se svjetski odnosi određivati prije svega kroz svjetsku trgovinu i različite svjetske financijske i gospodarske odnose. Naravno, to vrijedi još i danas, mi možemo svjetske procese i globalizaciju gledati na takav način. Međutim, oni nam ipak ne daju dovoljno dobre odgovore da bi mogli pojasniti neke ključne stvari. Geopolitika u tom kontekstu uzima i gospodarske aspekte, ali i kulturne i geografske, uzima sve one aspekte koji su danas nužni za uključivanje u analizu da bi mogli prepoznati ključne procese. Danas smo dosta govorili o problemu nafte, odnosno energije koje je vezana uz određeni prostor i kontrolu. Naravno, mi to možemo gledati kroz gospodarski odnos. No, to nam ne daje odgovor na pitanje zašto se događaju sukobi ako znamo da gospodarski odnosi između država nisu nikad dovodili do takvih sukoba kao što su geopolitički odnosi, odnosno borba za prostor, za kontrolu prostora, itd. Zato je i moje izlaganje bilo usmjereno prema reafirmaciji geopolitike kao jednog novog oblika za prepoznavanje svega onoga što se oko nas događa. Ako promotrimo situaciju u zemljama po svijetu, lako je zaključiti da su nafta, pa i plin pokretači odnosa u geopolitici.

Kako onda voda može postati isto to kada nije energent?
Mi smo civilizacija nafte, to je ključni energent koji je omogućio gospodarski razvitak i industrijalizaciju u mnogim državama u svijetu, a i danas je jedan od ključnih resursa na kojima se industrijalizacija i razvoj mnogih država temelje. S obzirom da je prema podacima Hrvatska jedan od potrošača, dakle spada u onu skupinu koja više troši nego što ima vlastitih resursa. Kako raste blagostanje, ekonomija i kupovna moć, tako raste i potrošnja i potreba za određenim energentima. Mi moramo voditi računa o tome da smo u skupini potrošača i kako ćemo u budućnosti nabavljati naftu i plin odnosno kakav ćemo imati pristup do tih energenata. Zato su nam važne globalne geopolitičke analize, ponašanje ključnih geopolitičkih igrača i onih regija u kojima se nalazi nafta. Voda je također jedan od elemenata koji je omogućio razvitak ljudskoga društva. Ne možete modernu industriju imati bez vode, ne možete izgrađivati gradove i društvo blagostanja ukoliko nemate izvore pitke vode. Kao što znamo, broj ljudi na svijetu bez vode se povećava, zbog globalnih klimatskih promjena dolazi do gubljenja tog resursa u nekim dijelovima svijeta. Naravno, to će izazvati velike migracije prema prostorima koji imaju uvjete za život. Naravno, i prema onim prostorima s razvijenom industrijom, koji žive u određenom blagostanju, koji su dosegli razinu koja omogućuje ugodan život. I u tom času voda postaje ne onakav resurs kao što je bila nafta, nego postaje ključni resurs za preživljavanje, za sam život. Voda će u tom kontekstu zemljama koje imaju resurse omogućavati visoku vjerojatnost opstanka u novoj međunarodnoj podjeli resursa, koja će se dogoditi za 20, 30, 50 ili više godina. Mi moramo razmišljati i o tom vremenu.

Kolika je vjerojatnost izbijanja sukoba zbog vode?
Zbog vode se vjerojatno neće događati sukobi poput onih zbog nafte i kontrole resursa. Kontrolu resursa pokušavaju ostvariti velike države, odnosno veliki potrošači koji imaju veliku vojnu moć. Oni koji danas nemaju vode zapravo su nerazvijena društva, vrlo razbijena društva, koja nemaju veliku vojnu moć. Oni ne mogu ići u vojne pohode za vodom i osvajati teritorij na kojem se nalazi voda. To mogu samo oni razvijeni i moćni, u ekonomskom i u vojnom smislu. Što će se događati? Stanovništvo država koje imaju veliki nedostatak vode će se kretati prema onim prostorima koji imaju vode. U svakom slučaju Europa, koja ima velike resurse, će biti jedan od prostora prema kojem će se te migracije kretati.

Intervju vodio: Ante Raić