Postoje rizici koje društvo mora prihvatiti

Drugi dio znanstvenog skupa Geopolitički aspekti nafte i vode otvorio je izlaganjem o Družbi Adria Radovan Pavić, umirovljeni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Iako je ova tema trenutno stavljena pod tepih, zasigurno zaslužuje pažnju, kao i još neke teme o kojima smo porazgovarali s dr. Pavićem.
Što se tiče geografskog položaja, kakva bi trebala biti strategija Hrvatske na energetskom planu?
Strategija Hrvatske bi trebala biti takva da maksimalno iskoristi taj geografski položaj. Nažalost, mi radimo suprotno od toga, to pokazuje projekt Družba Adria. Očito da će taj terminal biti u Trstu i onda mi tu ispadamo iz igre. Kod toga treba još spomenuti da, iako Slovenija zasada ne pristaje uz te projekte tranzita naftovoda, da postoji mogućnost da Družba Adria izravno iz Mađarske preko Slovenije dođe u Trst.

Znači u svakom slučaju, prolazio kroz Hrvatsku ili ne, izgradit će se neki naftovod koji će završiti u Jadranskom moru?
Ti naftovodi će izaći ili u Valoni, ili u Omišlju, ili u Trstu. I sad je pitanje kako se u to uključiti. Ekološki je najopasniji onaj u Valoni, a na drugom mjestu je tršćanski, jer ugrožava čitav Jadran. Omišalj je tu najpovoljnija varijanta, samo mi nismo za to još sposobni.

Nakon dr. Pavića za govornicu je stao i Vjeran Piršić, iz udruge Eko-Kvarner, koji se nakon svog izlaganja oštro suprotstavio nekim tezama o kojima je govorio dr. Pavić. Svoje mišljenje o udrugama i civilnom društvu podijelio je s nama.
Kod toga sam još htio nešto reći o civilnom društvu i o udrugama. To je lijepo da se u procesu demokratizacije uključuje civilno društvo i udruge u rješavanje tako krupnih pitanja. Međutim, kod toga dolazi do sukoba između stručnosti i javnog mišljenja, i pučana. To želim ustvrditi na ovaj način. Ako ne daj Bože, neki od mojih kritičara budu bolesni, ili netko od njihovih porodica, ili bilo tko ako bude bolestan. E onda treba biti pošten i za njihovu operaciju koljena ili bubrega ne konzultirati stručnjake nego udrugu civilnog društva, transparente na ulici, neka oni odrede vrstu operacije za njihovo koljeno. Tako da taj prilog demokratizacije u tim pitanjima je važan, ali se na kraju mora uzimati pitanje stručnosti.

Koji rizici se postavljaju pred Hrvatsku ulaskom u Družbu Adriju? Jesu li oni veći ili manji u slučaju da naftovod prolazi kroz Hrvatsku ili negdje drugdje?
Gledajte, rizici očito postoje, kao što postoje svagdje. Ali imamo iskustvo da se za 25 godina JANAF-a nije dogodilo ništa ozbiljno. Osim što je na nekim mjestima curio jer se za vrijeme rata nije mogao održavati. Rizici postoje, ali to je ona vrsta rizika koje u životu pojedinac ili društvo mora prihvatiti. Bez toga nema napretka. Sad je pitanje odgovornosti da država kao organizirana zajednica ljudi i kao izraz moći osigura da se poštuju odgovarajući ekološki standardi. Za to jesmo i to treba provesti. Međutim, najvažnije u čitavom pitanju da mi ako imamo Omišalj kao terminal onda tankeri prolaze kroz naše teritorijalne vode. A tu smo mi vlast, jer je to naš teritorij. I onda možemo zahtijevati ekološke standarde, tj. starost brodova, dvostruko dno i opremljenost uređajima za balastne vode, što će biti standard od 2009. nadalje.

Danas smo dosta čuli o vodnom bogatstvu Hrvatske. Može li to biti geostrateška prednost Hrvatske u budućnost?
To može biti velika geostrateška prednost Hrvatske. S ovom ogradom, koju smo čuli, a to je da su tu uračunate vode Dunava, koje kao pitka voda nemaju značenje. Ali uza sve to, ograde, mi smo u tome bogataši. Jasno je da se tu vodu ne smije prodavati kao vlasništvo nekom. Ali tu vodu treba prodavati kao naše vlasništvo. Pitku vodu u bocama po čitavoj Europi. To može biti izvozni proizvod i to vrlo važan. Međutim, ja se bojim da će se to dogoditi tek onda kada izvorišta vode dođu u strano vlasništvo. E, pa će onda stranci eksploatirati našu vodu za svoju korist.

Osim vode i prolaska naftovoda, koji bi mogli još biti strateški interesi za Hrvatsku?
To je široko pitanje. U svakom slučaju je geostrateški interes Hrvatske, relativno značajan, da se Hrvatska uključi u NATO. S Makedonijom i Albanijom je sasvim sigurno faktor stabilnosti i na Balkanu općenito i na zapadnom Balkanu. Mada s tim ne treba pretjerivati. Nas će primiti u NATO. Ne toliko zbog naših geostrateških prednosti, nego zbog drugih razloga. Kvaka je u tim drugim razlozima. Koji su to razlozi? Jedna od mogućnosti je da budemo radna snaga za neke NATO-ve ciljeve koji sa nama nemaju veze. To je uključivanje u Afganistan, Irak, Bog te pita gdje još drugdje.

Intervju vodio: Ante Raić