Sigurnost opskrbe energijom je najveći globalni izazov

Uvodna napomena: Napominjem da odgovori na ovaj intervju izražavaju osobno mišljenje te da ovom prigodom ne zastupam Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Jure Vujić

Koja su po vašem mišljenju trenutno područja najživljih geopolitičkih aktivnosti?
Danas je cijela kugla zemaljska globalno geopolitički značajna i zaokružena, a najznačajniji prostori su oni koji sadrže energente i prirodna bogatstva, riječni sustavi, kanali/bazeni/mreža, prometnice, komunikacijska čvorišta, brdo, brdski tjesnaci, zaljevi itd. Strateška kontrola pojasa, kao što su "poluotočni" pojasevi od velike su geopolitičke važnosti. Kontrola pomorskih prolaza povijesno je u središtu suvremenih geopolitičkih globalnih ambicija. Geopolitički atraktivan pol čine trgovačke komunikacijske mreže kao fuzija između geofizičkih i gospodarskih realnosti.
Prostor Bliskog istoka, Srednjeg i Dalekog istoka, strateški polumjesec koji se prostire od Sredozemnog mora do Tihog oceana (prostor bivše i današnje Velike igre) danas predstavlja najveću prijetnju globalnoj stabilnosti, jer se na tom području sukobljavaju geostrateški interesi SAD, Kine Rusije, Japana i Indije. Kontrola tog prostora podrazumijeva uspostavu hegemona na Srednjoj Aziji koji povezuje "heartland" euroazijske mase s Indijskim, Atlantskim i Tihim oceanom, neutraliziranjem "opasnih zona" ("shatterbelts" na Srednjem istoku i jugoistočnoj Aziji) te držanje pod nadzorom rubnih dijelova tog prostora (tzv. "Rimland") poput zapadne i južne Europe, Turske, Perzijskog zaljeva, indijskog potkontinenta, Koreje, poneke otočne države, Japana i Filipina. Ne treba zanemariti važnu geopolitičku aktivnost na području Arktika, koji postaje nova zona svjetskih geostrateških interesa i nova granica između Amerike i Euroazije.
 
U koliko i kojim područjima je nafta pokretač procesa?
Prisutnost nafte zasigurno je jedna od glavnih suvremenih pokretača geopolitičkih i geostrateških procesa. Moramo biti svjesni da je energetska sigurnost u opskrbljivanju danas najveći globalni izazov. Dvije trećine svjetskih rezervi se nalaze u regiji Srednjeg istoka, a scenarij poremećaja u ponudi, opskrbi i transportu nafte u bilo kojoj regiji svijeta zasigurno će imati dalekosežne posljedice na globalnu ekonomiju. Suočeni sa realnošću Hubbertovog pika (predviđen za 2020. godinu), današnji imperativ svih moćnih naftnih regionalnih i svjetskih sila je diversifikacija izvorišta i opskrbe nafte i smanjivanje ovisnost o nafti razvojem alternativnih energija.
Sami geostrateški naftni značaj pojedinih regija diktira oportunost i intenzitet pokretanja geopolitičkog procesa u svrhu kontrole navedenih ključnih regija. Zato možemo podijeliti svijet u slijedeće ključne geopolitičke naftne zone.
1.Srednji istok (Saudijska Arabija i proizvođači iz Perzijskog zaljeva) posjeduje dvije trećine svjetskih resursa i ubuduće će igrati ključnu geopolitičku ulogu. To je regija različitih naroda, kultura, vjera i političkih režima, i samim tim potencijalnih sukoba.
2. Regija Rusije i Kaspijskog bazena (posebice Kazahstan i Turkmenistan) kao regija koja može opskrbljivati zapadnu Europu, na istoku Japan, Koreju i na jugu Kinu. Navedena sigurnost opskrbe ovisi o Rusiji, tako da druge zemlje poput SAD nastoje izgraditi naftovode koje zaobilaze Rusiju i Iran prema Mediteranu preko Turske, što odražava primjenu rehabilitirane Trumanove politike "containementa"
3.Afrika danas predstavlja najznačajniji "emergent" kontinent s obzirom na geopolitičku naftnu važnosti, a posebno glede angažmana SAD-a na tom kontinentu. U 2003. godini Nigerija i Angola su postale ključni igrači, među deset najvećih opskrbljivača SAD-a. SAD je geostrateški aktivan u Gvinejskom zaljevu, Nigeriji, Angoli, Gabonu, Kongu, Čadu i Kamerunu.
4.Treba spomenuti i ostale "naftne regije" poput  Sjeverne Amerike (najveće rezerve se nalaze u Kanadi i Meksiku), Venezuelu i Južnu Ameriku (Venezuela najviše opskrbljuje SAD), te potencijalnu naftnu regiju kineskog Xinjinaga.   

Može li geostrateški značaj zemalja kroz koje prolaze naftovodi biti važniji od onih u kojima se crpi nafta?
U geopolitičkom rječniku, moglo bi se reći da zemlje iz koje se crpi nafte predstavljaju "emitivne" zone, dok zemlje kroz koje prolaze naftovodi predstavljaju "tranzitne" zone. Mislim da glede geostrateškog značaja tih zona, jedne i druge su u potpunoj interakciji i međuovisnosti tako da se njihov geostrateški značaj nalazi u postojanju i učinkovitost vojno-sigurnosnog okruženja i zaštiti obaju zona. Sve regionalne i svjetske velesile danas ulažu ogromna financijska i tehnološka sredstva kako bi osigurale maksimalnu sigurnost i zaštitu glavnih izvorišta nafte i tranzitnih putova naftovoda. Takav dispozitiv usko je povezan s globalnom, regionalnom i subregionalnom obavještajnom suradnjom u borbi protiv međunarodnog terorizma i asimetričnih prijetnji. Glavne vojno-sigurnosne strateške smjernice se usredotočuju da tri područja: zaštita pristupu zonama izvorišta, zaštita putova i instalacija, te uvažavanje uloge sigurnosnih rezerva i stokova. U tom pogledu može se navesti: inicijativa Pan Sahel preko koje SAD razvija suradnju sa Alžirom, Mauritanijom, Mali, Niger i Čad, NATO-jug.
Glavni izazovi glede zaštite zona izvorišta nafte i tranzitne zona su: uspostava stabilnosti i financiranje demokratizacije u turbulentnim zonama nestabilnih, zaštita ključnih objekata i luka, zaštita naftovoda i tranzitnih senzibilnih putova (posebice pomorskih tjesnaca). U tom smislu su relevantne uloge današnjih vojnih baza u zaštiti naftovoda i izvorišta u regiji crnog mora, kaspijskog bazena (vojna baza u Vsiani u Gruziji pokraj naftovoda Baku.Supsa i BTC, američka baza i Incirlik u Turskoj, instalacija američkih baza u Rumunjskoj i Bugarskoj jer crno more je strateška zona za zaštitu tjesnaca Dardanele i luka na kojem se izlijevaju naftovodi  iz kaspijskog bazena Rusije (kula Novorossisk) i Irak. Američke baze prisutne su i u Saudijskoj Arabiji i Kataru, Bahreinu koji omogućavaju kontrolu prolaza Ormuza, dok američka vojna baza u Džibutiju omogućuje kontrole prolaza Bab el-Medend. Američka flota u južnom Mediteranu omogućuje kontrolu sueskog kanala, dok u Africi, SAD nastoje zaštiti u gvinejskom zaljevu naftovoda Čad - Kamerun i Higleig-Port Soudan. U tom pogledu, vojni američki intervencionizam se ostvaruje u konkurentnosti sa tradicionalnom francuskom prisutnošću u Obali Bjelokosti i Gabonu. Militarizacija južne Amerike je razvidna sa vojnim bazama SAD u Matau Ekvatoru, Tres Esquinas y Leticia u Kolumbiji, Iquitos u Peruu, Reimna Beatrix u Aruba i Comalapa u Salvadoru.

Mislite li da bi voda mogla preuzeti ulogu koju nafta danas igra?
Glede geopolitičkog značaja vode, treba napomenuti kako se potrošnja vode u svijetu  povećala od 1990. godine za 10 puta, a određene regije svijeta su dosegnule granice opskrbljivanja. Pučanstvo svijeta će se zasigurno se povećati za 45% dok se protok pitke vode povećava tek za 19%. Tako da možemo reći da će se u narednim godinama svijet suočiti s vodenim "pikom kao što će se u naftom području suočiti s Hubbertovim pikom. UNESCO je predvidio da će već u 2020. godini manjke pitke vode predstavljati ključni problem. Već sada je trećina pučanstva svijeta suočena s nestašicama vode. Međunarodne napetosti glede kontrole i upravljanja vode poprimaju danas kontinentalne dimenzije.
Na Bliskom istoku hidroelektrane i brane  koje su plasirane na velikih rijekama koje prolaze kroz različite države mogu proizvesti razne tenzije. Sirija i Irak se suprotstavljaju turskim projektima izgradnje 22 brana na rijeci Tigris i Eufrat. Također, postoje druge konfliktualne zone glede kontrole vode. Jedna od njih je između Palestinske samouprave i Izraela glede kontrole doline Jordana. Izrael nastoji zadržati kontrolu nad Jordanom kao glavni izvor pitke vode. Druga je između Etiopije, Sudana i Egipta radi kontrole vode Nila, dok se Uganda, Kenija i Tanzanija spore glede rijeke Kongo i jezera Viktorija.  Među Rusijom i Kinom sporna je rijeka Amur, između Čilea i Bolivije Rio Silala, između Perua i Bolivije Rio Mauri, između SAD i Meksika oko iskorištavanje rijeke Colorado itd. Tako da možemo zaključiti da će budući ratovi zasigurno biti ratovi vode koje će se paralelno voditi sa već postojećim ratovima nafte.

Kako se u geo(političko-ekonomsko-stratešku) poziciju svrstava Hrvatska? Posebice u odnosu na naftu, pa vodu, a potom i ostale faktore? Koji su to faktori na kojima bi Hrvatska mogla temeljiti svoju strategiju?
Strateški interes RH je da valorizira i dinamizira optimalno funkcioniranje prometnog sustava u okviru ključne prometne mreže mediteranskog bazena kao ključni tranzitno- prometni čvor za cirkuliranje i opskrbljivanje energentima koji dolaze iz Afrike i Kavkaza. Pozicioniranje RH u suvremenoj prometno-energetskog svjetskoj, a posebno mediteranskoj mreži, pretpostavlja da Hrvatska ponajprije provodi potrebnu valorizaciju i dinamiziranje svojih prirodnih i potencijalnih prometnih tokova. Jedna razrađena strategija pridobivanja ključnih europskih prometnih tokova će zasigurno osigurati gospodarske prednosti (turizam, geostrateško energetsko pozicioniranje, tranzit, prirodni okoliš i rezervoar pitke vode), ali će istodobno i zahtijevati sigurnosne mehanizme kako bi se spriječilo širenje raznih sigurnosnih i ekoloških prijetnji.
Naime, Hrvatska je smještena na prostoru između Srednje Europe i Jadranskog mora kao sastavni dio proširenog mediteranskog bazena. Prirodni cestovni pravci Hrvatske su se postepeno formirali oko Dunava, Drave i Save kao izdanci nekadašnjeg Panonskog mora, te se kombinacijom vodenog  i cestovnog prometa u prošlosti stizalo do mora i prema svjetskim putovima. Zemljopisni smještaj na spoju Podunavlja i Jadrana Hrvatskoj omogućuje potencijalno razvijanje suradnje s europskim prostorom i umrežavanje u svjetske prometne energetske tokove. Južna Europa koja se produžuje na razvijenu kontinentalnu jezgru pruža Hrvatskoj mogućnosti za takvu suradnju u okviru mediteranskog prostora. U tom smjeru bi se pridonijelo i jačanju gospodarskih veza između Europe, južne Azije i Dalekog istoka, budući da Hrvatska preko Jadrana dijeli najbliži pomorski pristup srednjoj i istočnoj Europi. U okviru strategija valorizacije i dinamiziranja prometnog sustava Hrvatske, ističe se njezin panonski i jadranski prostor kao i njezino posredničko i tranzitno značenje u odnosu na dva važna prometna pravca: longitudinalni, koji povezuje zapadnu i srednju Europu s njezinim jugoistokom i dalje s Bliskim Istokom, i dalje s azijskim kontinentom; te transverzalni, koji povezuje Baltičko more preko srednjeg Podunavlja s Jadranskim morem. Hrvatska je područje od tranzitnog geostrateškog značaja za energetske tokove koji teku od Euroazije prema sjevernom i južnom Mediteranu. U određenim situacijama suparništva, natjecanje i sukobi u vezi s kontrolom svjetskih energetskih resursa imat će presudan utjecaj na sigurnost i interese Hrvatske.